Teška srca saznali smo za smrt Wangari Muta Maathai.
Profesor Maathai im je predložio da bi sadnja drveća mogla biti rješenje. Drveće bi davalo drvo za kuhanje, hranu za stoku i materijal za ograde; zaštitili bi slivove i stabilizirali tlo, poboljšavajući poljoprivredu. Ovo je bio početak Pokreta zelenog pojasa (GBM), koji je službeno osnovan 1977. GBM je od tada mobilizirao stotine tisuća žena i muškaraca da zasade više od 47 milijuna stabala, obnavljajući degradirane okoliše i poboljšavajući kvalitetu života ljudi u siromaštvu.
Kako se GBM-ov rad širio, profesor Maathai je shvatio da iza siromaštva i uništavanja okoliša stoje dublja pitanja obespravljivanja, lošeg upravljanja i gubitka vrijednosti koje su zajednicama omogućile da održe svoju zemlju i sredstva za život, te ono što je najbolje u njihovim kulturama. Sadnja drveća postala je ulazna točka za širi društveni, ekonomski i ekološki program.
U 1980-ima i 1990-ima Pokret Zelenog pojasa udružio se s drugim pro-demokratskim zagovornicima kako bi izvršili pritisak za prestanak zlostavljanja diktatorskog režima tadašnjeg kenijskog predsjednika Daniela arap Moija. Profesor Maathai pokrenuo je kampanje koje su zaustavile izgradnju nebodera u parku Uhuru ("Sloboda") u centru Nairobija i zaustavile otimanje javnog zemljišta u šumi Karura, sjeverno od centra grada. Također je pomogla u vođenju jednogodišnjeg bdijenja s majkama političkih zatvorenika koje je rezultiralo oslobađanjem 51 muškarca koje je držala vlada.
Kao posljedica ovih i drugih napora zagovaranja, profesor Maathai i osoblje i kolege GBM-a bili su više puta premlaćivani, zatvarani, maltretirani i javno ocrnjeni od strane Moi režima. Neustrašivost i upornost profesorice Maathai doveli su do toga da je postala jedna od najpoznatijih i najcjenjenijih žena u Keniji. I na međunarodnoj razini stekla je priznanje svojim hrabrim zalaganjem za prava ljudi i okoliša.
Predanost profesora Maathaija demokratskoj Keniji nikada nije posustala. U prosincu 2002., na prvim slobodnim i poštenim izborima u svojoj zemlji nakon jedne generacije, izabrana je za zastupnicu u parlamentu Tetua, izborne jedinice u blizini mjesta u kojem je odrasla. Godine 2003. predsjednik Mwai Kibaki imenovao ju je zamjenicom ministra za okoliš u novoj vladi. Profesor Maathai donio je GBM-ovu strategiju osnaživanja i predanosti sudioničkom, transparentnom upravljanju Ministarstvu okoliša i upravljanju Tetuovim fondom za razvoj birača (CDF). Kao zastupnica istaknula je: pošumljavanje, zaštitu šuma i obnovu degradiranog zemljišta; obrazovne inicijative, uključujući stipendije za one koji su ostali bez roditelja zbog HIV/AIDS-a; i prošireni pristup dobrovoljnom savjetovanju i testiranju (VCT) kao i poboljšana prehrana za one koji žive s HIV/AIDS-om.
Iza profesorice Maathai ostalo je njezino troje djece — Waweru, Wanjira i Muta te njezina unuka Ruth Wangari.
Pročitajte više od Wangari Muta Maathai: A Life of Firsts ovdje.